Sve počinje i završava se sa odlukom.
Odluke su sve, i bez njih ne bi bio ovde gde jesi.
Odlučujemo šta ćemo da jedemo, pijemo, obučemo, da li ćemo i kada ćemo da ustanemo, koga ćemo podržati, kako ćemo otići na posao…
Kako je to dobro kada znamo da imamo kontrolu nad svojim odlukama, zar ne?
Mala začkoljica je da su naše odluke zasnovane i na našim prethodnim iskustvima. Kada prethodna iskustva dodamo u jednačinu za donošenje odluka onda postaje zanimljivije… Neko će reći komplikovanije, neko teže, neko neće razmišljati uopšte o tome već pratiti svakodnevicu i gde ga put nanese.
Za one koji žele da se bave svojim životom i biznisom, a ne da on bude splet okolnosti – ova mala žačkoljica treba da bude informacija. Ovo nije nikako povod za strah ili slavlje zbog stare slave zbog dobro donešene odluke u prošlosti. Informacija kao takva nema značenje već joj mi damo, pa u skladu sa njim mi donesemo odluku da li je to dobro ili nije.
Da bismo mogli “ispravnu” odluku da donesemo u vezi sa informacijom: da su odluke delom ili u potpunosti zasnovane na našim prethodnim iskustvima – onda tu informaciju treba da iskoristimo na način da radimo na sebi ili na način da se složimo sa time da je to tako i prepustimo se prošlosti.
Nije cilj prepuštati se, a ni odustajati – cilj je da iskoristimo sve informacije koje imamo i da ih kritički sagledamo. Ako je informacija da našim odlukama upravljaju loša iskustva, to znači da možemo neku priliku koju priželjkujemo, samo tako da odbacimo kada dođemo u situaciju da tu priliku zgrabimo.
Ono što može da nam promeni mišljenje je da smo to želeli jer smo hteli da dokažemo (sebi/drugima) da možemo da dođemo do toga, a ne da nam je stvarno stalo do toga. Možda nismo ni revidirali naše želje i ciljeve od pre nekoliko godina i ta prilika je tada bila super za nas, ali sada nam nije više zabavno i krenuli smo nekim drugim putevima u životu. Koja god od ovih opcija da jeste, to je znak da treba da radiš na sebi kroz savetovanje, koučing, terapiju ili nešto treće što misliš da ti treba u ovom trenutku…
Postoji i još jedna stvar koju nisam spomenuo, a sa njom smo počeli. Odluke koje donosimo na osnovu prethodnih loših iskustava, odnosno da prilike posmatramo iz ugla prošlosti.
Primer: nekada si pokušao da proširiš svoje poslovanje i desilo se da ne ide, probao si možda još jednom ali ponovo nije išlo. Sada kada treba da promeniš nešto što želiš, dođeš u situaciju da to ne uradiš jer se prisetiš šta se sve desilo tada. Vodiš se time bolje vrabac u ruci nego golub na grani.
Sada dolazimo do suštine!
Ako kažemo da je odluka početak i kraj svega, moramo da vidimo od čega se sve odluka sastoji.
Svaka odluka ima temelj od naših iskustava, a naš mozak je ta iskustva uspeo da poveže sa nekim izjavama koje smo čuli od bliskih ljudi, od narodnih umotvorina itd, i na taj način je spojio pogrešne stvari. Izreka: Bolje vrabac u ruci nego golub na grani sigurno ima smisla u nekom kontekstu, u biznisu ne.
Biznis nije vrabac, a nije ni golub.
Biznis treba da bude drvo koje spaja i vrabce i golubove, mesto gde ćemo da ulažemo i okupljamo novac, strast, kvalitetne ljude, saradnike, pomažemo ljudima oko sebe i td.
U biznisu ne treba da bude uvek jedan i jedan dva, nekada jedan i jedan da daju tri, a nekada nulu. On treba da stvara višu vrednost, a ta viša vrednost se stvara kroz ulaganje (1+1=0), a kasnije kroz povrat investicije (1+1=3).
Dakle, loša prethodna iskustva znaju da nas prevare i da nam neku rečenicu koju smo čuli od babe, debe, roditelja, komšije i td, povežu sa tim lošim iskustvom gde mi na kraju dobijamo uverenje koje nosimo sa sobom.
Uverenje da ti ništa ne ide od ruke, uverenje da nije svaki dan badnji dan, uverenje da novac ne pada sa grane, da treba da opereš ruke kada pipaš novac… Dakle, nije pitanje ovde da li novac pada sa grane ili ne, pitanje je šta to znači za tebe. Da li to znači da samo kroz težak rad moraš da dođeš do novca? Ako vodiš svoju firmu i objektivno si fizički odmorniji od nekog ko se bavi fizičkim poslovima ti se opteretiš i zakomplikuješ jednostavne stvari kako bi se mučio jer novac ne pada sa grane…
Kada sam prvi put na jednoj edukaciji dobio jednu “formulu”, odnosno set pitanja za prepoznavanje i uklanjanje ovih ograničavajućih uverenja mnogo sam se iznenadio. Iznenadio sam se jer sam za neka svoja uverenja povezao u glavi stvari koje su nespojive, a vuku se još iz nekog perioda osnovne škole. Neću sada pisati o njima, u nekom drugom blogu ću, ali sam hteo da kažem kako sam na svom primeru uvideo koliko daleko mogu uverenja da odu i kako spajaju stvari koje jednostavnom racionalizacijom ne mogu da se spoje.
Na uverenjima se radi na koučingu jer sama spoznaja nije i rešenje. Gomilu uverenja svojih sam spoznao, ali se nisam bavio njima jer nisu bila prioritet. Važno je odabrati jedno i raditi na njemu, a kasnije kada postanemo svesiji sebe onda ide lakše. Često je to jedno kao kula od karata, ili kao kada bismo svakog dana izvlačili po jedan blok iz jednog reda na kući, vremenom će se srušiti cela kuća. Tako i ograničavajuća uverenja, ne moramo mi sada sve da rešimo do jednom, nego manjim koracima da dođemo do cilja, a kasnije se sve samo sredi.
Ako želiš da kreneš da rušiš svoju kuću ograničavajućih uverenja prijavi se na onlajn program za preduzetnike i predzetnice Unapredi svoj biznis kroz rad na sebi gde ćemo zajedno da sklanjamo jednu po jednu ciglu koja ti nije potrebna.
A pre toga možeš da pročitaš više o BESPLATNOJ obuci za preduzetnike i preduzetnice klikom OVDE.